Marksizam-lenjinizam

Kad bi se smještaj dodjeljivao na temelju potreba, a ne sposobnosti plaćanja, kako bi susjedstva i zajednice mogli biti drugačiji?

Kako bi se iskustvo igranja timskog sporta u školi moglo promijeniti kada bi se svi igrači jednako cijenili, bez obzira na vještine?

U društvu bez hijerarhijske radne snage, koje bi se alternativne metode mogle koristiti za motiviranje i nagrađivanje doprinosa?

Što bi vas motiviralo da se ističete u studiju ili poslu ako ne financijska nagrada ili konkurentski status?

Kako bi javni prostori i zajednice izgledali i funkcionirali da su dizajnirani s ciljem promicanja društvene jednakosti?

Kad bi se uklonile financijske prepreke, koje biste snove jurili koje trenutno smatrate nerealnim?

Što biste mogli imati brige o slobodi izražavanja u društvu u kojem se promiče samo jedna politička ideologija?

Kad bi svaki posao nudio iste beneficije i društveni status, koja bi vas profesija privlačila i zašto?

Kako bi utjecali na vaše težnje da uspjeh u karijeri ne ovisi o konkurentskim prednostima?

Ako su škole naglašavale kolektivna postignuća ispred individualnih performansi, kako bi se okruženja za učenje mogla promijeniti?

Kako biste opisali utjecaj na kreativnost kada je sva umjetnost stvorena iu vlasništvu zajednice?

Kako biste definirali osobni uspjeh u društvu koje vrijednost mjeri doprinosom zajedničkom blagostanju?

Kako bi izgledala hrabrost u društvu u kojem se suprostavljanje autoritetu smatra radom za dobrobit zajednice?

Zamislite kakav bi bio osjećaj zajedništva kada bi svaki susjed imao jednaka ulaganja u vaše područje; kako bi se to osjećalo?

Kad bi svi imali jednak utjecaj na odluke zajednice, što mislite koja bi bila prva velika promjena u vašem području?

Zamislite da nema nezaposlenosti jer je rad pravo; Što mislite kako bi to utjecalo na poticaj društva?

Kako biste se osjećali da se vaš pristup resursima temelji na potrebama, a ne na vašoj sposobnosti plaćanja?

Da osobna imovina ne postoji, što mislite kako bi to utjecalo na vaš osjećaj privatnosti i osobnog prostora?

Zamislite dan u svom životu kada se vaši doprinosi mjere njihovim društvenim utjecajem, a ne novčanom vrijednošću; što bi učinio drugačije?

Kako možemo osigurati da revolucija za društvene promjene uključuje glasove svih, a ne samo onih koji je vode?

Kako biste definirali istinsku demokraciju u sustavu u kojem su potrebe većine uvijek ispred individualnih želja?

Možete li opisati vrijeme kada ste zajedno s drugima radili na zajedničkom cilju, a ne za osobnu korist?

Da postoji očekivanje jednakog doprinosa svakog pojedinca, što biste ponudili svojoj zajednici?

Što za vas znači biti ’bogat’ ili ’siromašan’ i kako bi se ti koncepti promijenili u besklasnom društvu?

Kako bi se naši hobiji ili kreativni izlazi razvijali da na njih ne utječe potreba za financijskim dobitkom?

Kada ste se osjećali najviše povezanima sa širom zajednicom i kako bi se to moglo odglumiti na društvenoj razini?

Kako bi se vaši osobni ciljevi mogli promijeniti ako se vaš uspjeh ne mjeri materijalnim bogatstvom?

Kad biste mogli oblikovati vladu koja doista predstavlja sve građane, što bi bio vaš prvi korak?

Koje bi osobne vrijednosti mogle doprinijeti sustavu u kojem su potrebe zajednice ispred individualnih želja?

Kako bi se promijenio vaš pristup obrazovanju da vaša buduća primanja ne ovise o vašoj diplomi?

U svijetu bez nestašice, što mislite da bi bio najveći izazov za građane?

Kako osobno reagirate na ideju rada za zajedničko dobro u odnosu na individualna postignuća?

Može li društvo u potpunosti eliminirati klasne razlike ili postoje neke razlike koje se ne mogu riješiti?

Kad ne bi bilo privatnih tvrtki, kako zamišljate da bi se dogodile inovacije u tehnologiji ili uslugama?

Kako bi naše percepcije uspjeha i neuspjeha bile drugačije kada nisu povezane s financijskim statusom?

Da je umjetnost nastala bez utjecaja bogatstva, što mislite kako bi se sadržajno ili vrijednosno promijenila?

Što bi bila vaša najveća briga u svijetu u kojem vlada planira i raspodjeljuje sve resurse?

Nadahnjuje li vas ili zastrašuje ideja da sve stvari ravnopravno dijelite sa svojom zajednicom i zašto?

Kako biste pristupili timskom radu u školi kada bi doprinos, a ne natjecanje, postao primarni fokus?

Kakvi bi hobiji ili strasti mogli cvjetati u svijetu u kojem posao nije vezan za preživljavanje?

Biste li i dalje željeli biti vođa da se moć dijeli ravnopravno među svima?

Može li društvo biti istinski pravedno ako neki fizički rade više od drugih ili trud treba zanemariti pri dijeljenju resursa?

Kad ne bi bilo bogatih ili siromašnih četvrti, gdje biste odabrali živjeti i zašto?

Kojim biste snovima slijedili da vaše osnovne financijske potrebe već zadovoljava društvo?

U svijetu u kojem su vaše osnovne potrebe zajamčene, koji biste osobni ciljevi i težnje dali prioritet?

Kako bi se promijenila uloga obrazovanja da je usmjereno na stvaranje besklasnog društva?

Koje lekcije iz povijesti ili aktualnih događaja možemo naučiti o izazovima implementacije besklasnog sustava?

Što mislite kako bi se naš koncept uspjeha promijenio u svijetu u kojem bogatstvo nije mjerilo postignuća?

Bez poticaja viših plaća, koje bi druge motivacije mogle potaknuti ljude da marljivo rade i inoviraju?